Povodom smrti Jovane Marić, direktora trebinjske Muzičke škole i dirigenta Hora „Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški“ danas je u Kulturnom centru održan komemorativni skup na kome su o životu i djelu mlade Trebinjke govorile njene kolege iz škole i hora, predstavnci Republičkog pedagoškog zavoda RS i Grada Trebinja.

„Biti umjetnik oduvijek je značilo biti saradnik Božji, biti dostojan i blažen, da svijet vidiš drugačijim očima i da zaroniš u dubine svega stvorenoga. Jovana je duboko osjećala svoj priziv ka muzici, pedagogiji, vaspitanju i tome je svjedočila tokom svoga života. Smirenje, odmjerenost, gospodstvenost, mudrost, sve su to vrline koje su je krasile. Po njima je ona, reklo bi se, bila stara plemenita duša, naslonjena na vrijednosti odlazeće generacije, koje danas zovemo ljudima od čelika. Kao pedagog vaspitavala je, a to prije svega znači muzikom hranila, neiskvarene dječije duše i generacije od Sarajeva do rodnog Trebinja“, rekao je profesor muzike Milisav Sukonjica.

On se prisjetio prve sjednice nastavničkog vjeća kada ih je novi direktor Jovana Marić podsjećala da ništa nije običan posao i da svemu treba pristupati sa najvećom ljubavi i ozbiljnsti i posljednje sjednice istoga vijeća kada je kolege podsjećala na uzvišenost poziva kojim se bave i zamolila da to nikada ne zaborave.

Ivana Hrnjez, vjeroučiteljica i  član trebinjskog  Hora „Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški“ je rekla da su odlaskom Jovane Marić, ne samo njena porodica, nego i grad, crkva i mnogo šira zajednica na gubitku, jer, kako je navela, „nismo bili svjesni koga imamo pored sebe“.

„Njena veličina je bila u tome što je sve teškoće i prepreke preokretala u radost života, a radost je  riječ koja opisuje njen lik i djelo. Hrabra, odvažna, posvećena, sa autoritetom, a uvijek vedrog duha, dijelila je svo svoje znanje. Ostavila je nezibrisiv trag i dala nemjerljiv doprinos za samo nekoliko godina vođenja našeg hora. Više nego iko uviđala je važnost njegovog očuvanja ne dopuštajući da se ugasi kandilo Svetog Vasilija  nakon više od 130 godina postojanja hora. Nije nas učila samo pojanju i muzici, bilo je to potpurno predavanje sebe u najveće njene ljubavi: liturgiju i muziku,“ istakla je Hrnjez.

Ona je dodala da je jedan od Jovaninih nedovršenih projekata omaž kompozitoru Vladimiru Berdoviću, koji je nekada bio dirigent trebinjskog hora, a čije je autentičke kompozicije pronalazila u Dubrovačkom arhivu i planirala da se premijerno izvede.

Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić, na današnjoj komemoraciji, je naveo da je Jovana lični izraz oblikovala po svim najdubljim ljudskim i hrišćanskim vrlinama.

„Bila je primjer dobrog, ozbiljnog mladog čovjeka. Godina 2024. je bila posebno blagorodna za naše i njeno Trebinje, pozvali smo je i vratila se u rodni grad. Svu energiju ulagala je u struku i dala najbolje što se u kratkom periodu moglo dati. Ostalo je mnogo nerealaizovanih planova, mnogo toga je planirano na kulturnoj sceni Trebinja, ali nismo planirali da se danas opraštamo od Jovane“, poručio je gradonačelnik Ćurić.

Dubravka Nikolić ispred Republičkog pedagoškog zavoda RS je navela da je najbitnije biti čovjek među ljudima, a to je ono po čemu će se pamtiti Jovana Marić.

„Biti umjetnik znači nositi u sebi emociju, slobodu, stvaralaštvo. Biti rukovodilac znači donostiti odluke, nositi teret odgovornosti i brinuti o školi kojom rukovodi. Rijetki su oni koji uspiju da ta dva svijeta spoje u skladnu cjelinu, a Jovana je to uspjevala, tiho, posvećeno i dostojanstveno. Nije stigla da isprati brojne generacije, ali je stigla da ostavi dubok trag u poštovanju koje je gradila, povjerenju koje je sticala i saradnji koju je njegovala. Bila je čovjek koji ne govori mnogo o sebi, ali je ostavlja mnogo iza sebe, iako je njen odlazak došao prerano. “ , istakla je Nikolić.

Jovana Marić, magistar crkvene horske muzike, preminula je u Trebinju u 44. godini, a biće sahranjena danas  na groblju u selu Poljice – Petrovo polje.