Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić ugostio je danas Ljuba Mitrovića, jednog od najstarijih Trebinjaca, koji je prije nekoliko dana navršio stotu godinu života.

Imajući u vidu da su ljudi sa naših prostora, rođeni u prošlom vijeku, prošli kroz različite periode i izazove, Ćurić je Mitroviću uputio srdačne čestitke, poželjevši mu dobro zdravlje i da svojom životnom mudrošću i dalje bude oslonac i radost svojoj porodici i prijateljima.

Gradonačelniku je, kako kaže, posebno drago što i danas može da sretne jednog od najstarijih Trebinjaca na ulicama našeg grada, dok šeta sam ili sa sinom.

„Drago mi je da je naš Ljubo i dalje vrlo aktivan, da se raduje životu te da, kako on tvrdi, pozne godine takođe imaju svoju draž i ljepotu, posebno kada trenutke provodi u svom Trebinju sa sinom, snahom, unucima i praunucima iz Kanade,“ istakao je Ćurić.

Ljubo Mitrović kaže da nema recept za dugovječnost te da je tokom svog života prošao kroz različite situacije – neke su bile ispunjene ljepotom i radošću, dok su druge nosile teške trenutke, ali su sve oblikovale njegovu snagu i duh.

„Za nas koji smo doživjeli ovako lijepe godine kažu da nismo imali stresa, ali gledajući sebe mogu da kažem da ga je kod mene bilo dosta,“ naglašava Mitrović i dodaje da je još kao mladić u Drugom svjetskom ratu napustio rodni dom i otišao na front.

„Nakon Drugog svjetskog rata sam se zaposlio i završio fakultet. Bio sam među rijetkima koji su imali zvanje inženjera u to vrijeme,“ kazao je Mitrović.

U dugoj karijeri bio je angažovan na brojnim gradilištima – od izgradnje pruga, željezničkih stanica, hidrocentrala, a radio je i kao rukovodilac na izgradnji četiri vazdušne baze u Kuvajtu i Iraku.

„Zbog ratnih okolnosti tokom devedesetih godina, napustio sam Sarajevo, grad u kome sam proveo značajan dio svog života, i  vratio se u rodno Trebinje,“ kaže Mitrović, dodajući da u retrospektivi svoj život vidi kao plodonosan, jer je sve što je radio bilo usmjereno ka napretku društva i dobrobiti pojedinca.

Ljubo Mitrović je rođen u selu Lušnice, na Bobanima, 1926. godine.

Autor je knjige „Bobani – nekad i sad“.