Povodom 105 godina od oslobođenja Trebinja  u Prvom svjetskom ratu, u Kulturnom centru jeodržana svečana sjednica Skupštine grada, na kojoj su dodijeljena javna priznanja Grada Trebinja.

Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić je rekao da 13. novembar jedan od najznačajnijih dana u istoriji Trebinja, kada je naš grad prodisao slobodno, a narod napokon dočekao da poslije vijekova okupacije osjeti toplinu ognjišta, naglašavajući da Srbi i danas treba da budu ujedinjeni kao što su to bili njihovi preci u Prvom svjetskom ratu.

“Tog 13. novembra 1918. godine treći bataljon 14. puka Timočke divizije pobjedonosno je ušao u Trebinje i svim Trebinjkama i Trebinjcima donio dugo čekanu slobodu, poslije godina stradanja, patnje, krvi i suza. Prvi svjetski rat zavio je u crno brojne trebinjske porodice, ostavivši mnoge kuće bez nasljednika. Žrtva koju je platio trebinjski narod za konačni oltar slobode bila je previsoka. Iako se tačan broj poginulih i ubijenih ni dalje ne zna, kada čujemo kolika je pretpostavka da je stradalo Srba u Prvom svjetskom ratu, da svakome odamo po jedan minut počasti – trebalo bi nam više od dvije godine, odnosno 866 dana. To je ta velika cijena žrtve naših predaka, koju ne mogu da sakriju oni koji prekrajaju istorijske fakte i pokušavaju da pišu nove svjetske činjenice”, naveo je Ćurić.

Ćurić je dodao da pokoljenja treba da znaju ko su im bilo djedovi, koji su se časno i junački borili protiv okupatora koji je zamislio da dovijeka ostane u hercegovačkom kamenjaru, i da odavde planira svoje nove imeperijalističke pohode.

“Ali, previdjeli su na koga su udarili. Brojčano smo mali narod, ali ono što nas ima –  bilo je jače od svakog njihog vješala, topa i metka. Strah koji su sijali nije im pomogao, već se naš narod samo dodatno ujedinio, ohrabrio i dobio podstak da se sa okupatorom obračuna jednom za sve vijekove”, istakao je Ćurić.

Ćurić je kazao da je okupator svoju plejadu neljudskosti, srama i zločina  u Trebinju počeo 10. avgusta 1914. godine, a do kraja ove godine obješeno je 77 trebinjskih domaćina i dvije žene.

“Do 1916. godine, austrougarski zločinci raselili su 40 trebinjskih sela sa 941 porodicom, sa više hiljada članova. Mnogi od njih su završili u zloglasnim logorima u Doboju, Đeru i Aradu i njihovi zemni ostataci nikada nisu pronađeni. Bila je strašna golgota kroz koju je prošao naš narod tokom Prvog svjetskog rata, a ni danas se ne zna tačan broj žrtava koje je iza sebe ostavila krvava monarhija”, napomenuo je Ćurić.

Prema njegovim riječima, 20. vijek je najtužniji vijek u srpskoj istoriji, jer je stradanje nastavljeno i u Drugom svjetskom ratu, a zatim i krajem devedesetih godina i početkom novog milenijuma.

“I danas naš narod strada, prvenstveno na Kosovu i Metohiji, gdje novi egzekutori izvršavaju sramne zločine, uništavaju pravoslavne svetinje, zatiru grobove naših predaka i pokušavaju da rasele i ono malo srpskog življa koje su prethodno okružili bodljikavom žicom, kako bi ih tobože zaštitili. I sve to se dešava u modernoj Evropi, u 21. vijeku. Istorija je učiteljica života, zato ne smijemo da zaboravimo stradanje našeg naroda kroz vijekove i treba da prenosimo istorijske činjenice našim pokoljenjima, ne da bi oni nekoga mrzili, već da bi znali šta su njihovi preci preživjeli da bi oni uopšte imali šansu da žive u slobodi”, poručio je Ćurić.

Prema njegovim riječima, ideal jedinstva, uz uzvišeni ideal slobode, treba da postane maksima srpskom narodu, bez obzira na političke podjele

“Mi u Trebinju dobro znamo šta nam je čini. Prvenstveno, nastaviti sa svim razvojnim projektima, njegovati dobrosusjedske odnose i poštovati svakog čovjeka bez obzira na vjeru i naciju. To se očekuje od svih nas – da podržimo Trebinje budućnosti, koje se ne stidi svoje prošlosti, a koje iskorišćava sve šanse koje mu se pružaju u sadašnjosti”, zaključio je Ćurić.

URUČENA JAVNA PRIZNANJA

„Povelja Grada Trebinja“ uručena je premijeru Republike Srpske Radovanu Viškoviću, a isto priznanje, na posebnoj svečanosti, biće dodijeljeno srpskom članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, koja današnjoj sjednici nije mogla da prisustvuje iz opravdanih razloga.

Višković je, nakon što mu je povelju uručio gradonačelnik Mirko Ćurić, rekao da je veoma počastvovan što su odbornici Skupštine grada Trebinja odlučili da mu bude dodijeljena Povelja za doprinos razvoju Trebinja i naglasio da ovo priznanje obavezuje.

“U obavezi smo da ovo priznanje opravdamo u narednom periodu. To znači da i ja i onaj ko poslije mene bude na poziciji predsjednika Vlade imaće na neki način moralnu obavezu prema ovom dijelu Republike Srpske, Hercegovini i Trebinju, kao i cijeloj Republici Srpskoj”, rekao je Višković novinarima u Trebinju.

On je naglasio da svakom čovjeku, bez obzira na kojoj se poziciji nalazio, imponuje i znači svako priznanje, te da je svjestan da uvijek može više i bolje, da su očekivanja veća od mogućnosti, ali da uvijek treba težiti ka višem i boljem.

“Razumijem i potrebe naših građana, lokalnih zajednica i velika je čast da je grad Trebinje prepoznao rad institucija Republike Srpske i ovom poveljom iskazao veliku zahvalnost Vladi Srpske za ono što smo činili. Ovo priznanje sam kao predsjednik dobio u ime cijele Vlade”, rekao je Višković.

„Povelju Grada Trebinja“ danas je primio i kulturni poslenik Slobodan Vujović, a u ime privrednika i humaniste Slobodana Stankovića, kojem je ovo priznanje dodijeljeno posthumno, nagradu je preuzeo Nikola Radovanović, izvršni direktor za marketing preduzeća Integral inženjering d.o.o.

Kulturni poslenik Slobodan Vujović je, primivši „Povelju Grada Trebinja“, istakao da je danas, više nego ikad, potrebno opšte jedinstvo srpskog naroda.

„S obzirom na mračne oblake koji nas okružuju, moramo ostati jedinstveni, jer ništa nije definitivno kao žrtve koje su pale u našem ratu. Zato, u ime tih žrtava, potrebno nama je danas, više nego ikad, opšte jedinstvo srpskog naroda. Malo nas je, ali dovoljno kad se dobro gledamo, mislimo jedni na druge i želimo dobro sebi i svakome ko nama zlo ne misli“, naveo je on.

Ističući da je za to vrijedilo raditi i živjeti, Vujović je rekao da mu je „Povelja Grada Trebinja“ najdraže priznanje u životu, nagrada „rodnog mu beskraja Hercegovine i milog Trebinja, kako bi to rekao Jovan Dučić“.

„U životu sam primio mnogobrojna priznanja,kod nas i u svijetu, iz oblasti kulturnog stvaralaštva, novinarstva, publicistike, ali mi je ovo priznanje svakako najdraže. Naći će se na najvišoj polici ličnog mi ponosa, jer ga dobijam iz geografije moga rođenja, vojvodstva od Svetoga Save, iz Hercegovine, iz ljubavi. 60 je godina otkako sam se otisnuo iz rodne Bileće, i ne živim u Hercegovini, ali, vjerujte, živim s njom svakoga minuta svoga trajanja. Tako sam, i u toku rata, bio predsjednik Koordinacionog odbora Srba iz Hercegovine, koji žive u Beogradu, a taj odbor je radio za pomoć vojsci i narodu. Velika mi je privilegija da imam dvije ljubavi, otadžbinu Hercegovinu i domovinu Srbiju, a u njoj maticu Pećku patrijaršiju, koja nam je trenutno u žici, ali nema te žice koja može okovati našu misao, pa će nam kad-tad doći. Bez matice ni pčela ne može a ne ljudi, imajmo to uvijek na umu“, poručio je Vujović.

Podsjetivši da je prije 22 godine dobio priliku da, saobrazno sa Dučićevom idejom o Trebinju kao gradu kulture, stvori projekat „Trebinjskih svečanosti“, istakao je da je njegova osnovna misao bila da Trebinje i Hercegovinu poveže sa maticom Srbijom, kako bi Trebinje postalo centar kulturnog života i vrhunskih dostignuća iz svih oblasti umjetnosti.

„Od tada do danas bilo je na stotine i stotine značajnih programa koji privlače turiste, čime je Trebinje postalo kulturna Meka ovog dijela svijeta. Ovo priznanje ne pripada samo meni, imao sam ogromnu podršku grada i svih građana. Posebno ističem sve njegove gradonačelnike, bez čije ljubavi i razumijevanja ništa ne bih mogao da uradim. Svima duboko zahvaljujem na povjerenju koje ste imali u mene. Radeći na ovom projektu, za ove 22 godine, puno sam dao, ali ne žalim, nadam se da se to osjetilo“, rekao je Vujović.

Avgustina Cvetkova Karabaševa, nekadašnji ambasador Republike Bugarske u Bosni i Hercegovini, dobitnik je „Zahvalnice Grada Trebinja“ za „podršku u realizaciji više projekata i promociji ugleda Grada Trebinja u zemlji i inostranstvu“, a JU „Dom učenika“ Trebinje – „za trajniju, opštepriznatu djelatnost u oblasti učeničkog i studentskog standarda, kao i humanitarnog rada, kojim su znatno doprinijeli razvoju i ugledu Grada Trebinja“.

„Zahvalnicu Grada Trebinja“, koja je dodijeljena JU „Dom učenika“ Trebinje, danas je preuzeo direktor ove ustanove Miro Gredo, koji je na priznanju zahvalio gradonačelniku Mirku Ćuriću, ali i najvišim predstavnicima republičke vlasti na kontinuiranoj podršci.

„U 78 godina dugoj istoriji ustanove, ovo je najznačajnije priznanje za nas i hvala gradonačelniku na prijedlogu. Želim da zahvalim i svim 130 zaposlenih,  koji su kroz ovu ustanovu prošli od 1945. godine i gradili respektabilnu ustanovu sve ove decenije , kao i svim 20 trenutno zaposlenim – svi su zaslužni za ovo priznanje, ja sam ga samo preuzeo. Kada sam došao u ustanovu, naišao sam na jedan dopis iz arhive iz 1945. godine u kojem se izražavala potreba za dušecima, ćebadima i tako dalje, a danas smo hotel sa dvije zvjezdice, što govori koliko su svi zaposleni doprinijeli razvoju ustanove“, rekao je u obraćanju Gredo.

Prije Svečane sjednice Skupštine grada Trebinja su, po tradiciji, delegacije Gradske uprave i Skupštine grada položile cvijeće na trebinjska spomen-obilježja žrtvama i borcima svih oslobodilačkih ratova.

Održan čas istorije

U organizaciji Grada Trebinja i Odjeljenja za boračku i socijalnu zaštitu,  danas je u bioskopskoj sali Kulturnog centra Trebinje održan istorijski čas na temu “13. novembar, Dan oslobođenja Trebinja u Prvom svjetskom ratu”.

O ovom značajnom datumu iz istorije našeg grada govorili su gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić i profesor istorije Neđo Ćebedžija.

Profesor istorije Neđo Ćebedžija je naglasio da je Trebinje 13. novembra 1918. godine oslobodio Treći bataljon 14. pješadijskog puka Timočke divizije, čime je okončana austrougarska okupacija ovih prostora.

„I u ovom trenutku, moramo se pokloniti sjenima onih koji nas toliko obavezuju, sjenima ratnika, koji su zastavu slobode pronijeli od Soluna do Beograda, Trebinja i širom jugoslovenskih prostora, kojima je gospodarila Austro-Ugarska carevina“, rekao je Ćebedžija.

Času istorije prisustvovali su učenici trebinjskih srednjih škola kao i završnih razreda svih osnovnih škola iz našeg grada.