Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić i predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević potpisali su Povelju o bratimljenju u Vučjem Dolu – mjestu od istorijskog značaja za srpski narod, posebno za Hercegovce i Crnogorce.
Ćurić je da Trebinje i Nikšić imaju dobru saradnju, a da će ovim sporazumom još snažnije povezati kulturu, sport i sve segmente života.
“Naši preci su se borili zajedno, a mi danas u miru treba da zajedno gradimo ljepšu budućnost. Ovo je naš doprinos da pokoljenja vide da smo složni, jedinstveni i zajedno i da nema brige za budućnost”, rekao je Ćurić.
On je kazao da treba da “izbrišu granicu koja ih nikada i nije dijelila”.
Predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević rekao je novinarima da je današnje potpisivanje povelje verifikacija inače dobrih odnosa između Nikšića i Trebinja.
“Upravo ovdje na Vučjem Dolu, gdje se odigrala velika bitka koju su Hercegovci i Crnogorci vodili protiv Turaka i izvojevali jednu od najznačajnijih srpskih pobjeda, službom u hramu smo poručili da Vučji Do volimo i da smo u vječnosti sa našim precima koji su se ovdje borili”, rekao je Kovačević.
On je naveo da danas šalju poruku da poštuju tradiciju, gdje braća ostaju braća, ali i evropske principe, gdje treba da se ruše granice i prepreke koje stoje između njih.
Prije potpisivanja povelje, episkopi zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i budimljansko-nikšićki Metodije služili su Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog Atinogena povodom 147 godina od bitke na Vučjem dolu.
Vladika Dimitrije rekao je da se u današnjoj liturgiji sjedinila Hercegovina i Crna Gora.
“Simbolično danas se bratime opština Nikšić i grad Trebinje, a zapravo se bratimi čitava Hercegovina i Crna Gora, svako vjerno srce, pravoslavac i onaj koji zna našu istoriju i zna šta je sloboda”, rekao je vladika Dimitrije.
Vladika Metodije rekao je da je poruka današnjeg sabranja da je potrebno sjećati se svih ratnika, vojskovođa od minulih vremena koji su postavljali granice, te podsjetio da su se Crnogorci i Hercegovci na Vučjem dolu borili za oslobođenje od turskog okupatora.
Liturgiji na Vučjem dolu, osim rukovodstava Trebinja i Nikšića, prisustvovali su poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske i Skupštini Crne Gore, direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović i direktor Elektroprivrede Crne Gore Milutin Đukanović.
I poslije 147 godina od vučedolske bitke na ovom svetom mjestu imam čast da se poklonim sjenima junaka koji su svojim životima vodili jednu od najvećih srpskih bitaka i u presudnom istorijskom trenutku zakucali odlučujući klin u okupatorsku Osmansku carevinu i jednom za svagda je vratili tamo gdje joj je i bilo oduvijek mjesto.
Hercegovci i Crnogorci – najponosnji dijelovi srpstva, tada su, ne žaleći svoje živote, na prvo mjesto stavili slobodu, ali i jasno dali do znanja svim svjetskim silama – da je plod njihove viševjekovne borbe rješavanje nacionalnog pitanja i ponovno uspostavljanje državotvornosti kao uzvišenog ideala.
Ta sloga, koju su naši preci imali prije skoro vijek i po, potrebna je i danas nama. Ovome narodu je dosta podjela na naše i njihove, a sada, neki drugi svjetski moćnici, hoće i Crkvu da nam podijele – najponosniji dio srpskog bitisanja. Ne smijemo im to dozvoliti zbog junaka koji su ovdje položili život, zbog zavjeta prema ovim herojima i zbog pokoljenja koja tek treba da žive.
Uvijek smo bili jedan narod, koga je vodila pravoslavna vjera, pa i u vremenu bezbožništva. Danas taj zavjet formalno-pravno uspostavljaju dva pijemonta srpstva – Trebinje u Republici Srpskoj i Nikšić u Crnoj Gori.
Posebna mi je čast što sam gradonačelnik Trebinja u vremenu kada sa našom braćom iz Nikšića potpisujemo Povelju o bratimljenju, čime dodatno osnažujemo našu saradnju, nastavljamo istorijski kontinuitet i obavezujemo generacije koje tek dolaze.
Izabrali smo Vučji Do da potpišemo ovu Povelju i to ne baš slučajno. Dosta je simbolike u ovom mjestu, za koga ponovo kažem da je sveto za sve Srbe, posebno za nas Hercegovce i Crnogorce.
Bitka na Vučjem Dolu je, kao što to jednom reče Matija Bećković baš na ovom ovdje mjestu, nastavak Kosovske bitke. Iako nas i danas dijele nametnute granice, nema te međe koja braću može da podijeli. Nije mogla ni 1389, ni 1876, pa neće ni 2023. godine.
Dame i gospodo,
Želim da se zahvalim svima vama koji ste došli na Vučji Do. Učite svoju djecu o našoj slavnoj istoriji, nemaju čega da se stide, mogu samo da budu ponosni na svoje pretke koji su se časno borili za ovo malo zemlje pod nebeskim svodom koja je za nas velika kao ostatak svijeta.